Kolonoskopija

Kolonoskopija je pretraga kojom se pregledava unutarnja sluznica debelog crijeva osobe. Debelo crijevo se također naziva debelo crijevo.

Ljudi često rade kolonoskopiju kao test probira (screening-a) za provjeru dali osoba ima polip ili rak debelog crijeva ili rektuma. Polipi su bezbolne izrasline u debelom crijevu koje se mogu pretvoriti u rak. Ako imate polipe liječnik ih obično može izvaditi tijekom kolonoskopije što smanjuje šansu za dobivanje raka.

Tzv. screening pregledi (probir) za rak su pregledi koji se izvode kako bi se rak otkrio rano prije nego što osoba ima simptome. Rak koji se otkrije tako rano često je malih dimenzija i može se lako izliječiti.

Većina liječnika smatra da je kolonoskopija svakako najbolji test za otkrivanje raka debelog crijeva.

Liječnici preporučuju da većina ljudi započne probir raka debelog crijeva u dobi od 45 godina. Neki ljudi imaju povećanu vjerojatnost da dobiju rak debelog crijeva zbog obiteljske anamneze ili određenih zdravstvenih stanja. Ti ljudi mogu započeti probir i u mlađoj dobi.

Kolonoskopiju treba napraviti ako imate:

• Krv u crijevima - stolici
• Promjena crijevnih navika
• Anemiju krvi zbog kojeg se možete osjećati umorno i slabo
• Dugotrajna bol u trbuhu ili rektumu koja se ne možete objasniti
• Abnormalni rezultati testova na bolesti debelog crijeva kao što su pozitivan nalaz hemokulta -tragovi krvi u stolici
• Povijest raka debelog crijeva ili polipa u debelom crijevu

Što učiniti prije kolonoskopije?

Prije kolonoskopije potrebno je očistiti debelo crijevo. Postoje u ljekarnama različiti pripravci – tzv. laksativi (Moviprep, Dulcolax i sl.) koji uzrokuju vodenasti proljev. Važno je popiti sredstvo onako kako su vam liječnik ili medicinska sestra rekli, kako biste bili sigurni da vam je debelo crijevo čisto da bi liječnik bolje vidio unutarnju sluznicu debelog crijeva. Čisto debelo crijevo također čini test lakšim i ugodnijim.

Pogledaj - PRIPREMA BOLESNIKA ZA KOLONOSKOPIJU

Što se događa tijekom kolonoskopije?

Liječnik će vam dati lijek koji će vas opustiti. Zatim će staviti tanku cijev s kamerom i svjetlom na kraju u vaš anus i gore u rektum i debelo crijevo i tako detaljno pregledati unutarnju sluznicu cijelog debelog crijeva.

Tijekom postupka liječnik može napraviti test koji se zove biopsija. Tijekom biopsije liječnik uzima mali komad tkiva iz debelog crijeva koji se u posebnoj otopini šalje na patologiju gdje specijalisti patolozi pregledaju tkivo pod mikroskopom da vide ima li stanica raka. Vaš liječnik također može ukloniti izrasline (polipe i sl.) koje vidi u debelom crijevu koji se također šalju na analizu patologu. Uzimanje biopsije ili uklanjanje izrasline (polipa) je gotovo uvijek bezbolno.

Što se događa nakon kolonoskopije?

Vaš liječnik će vam dati upute o tome što učiniti nakon kolonoskopije. Većina ljudi može jesti kao i obično. Ali većina liječnika preporučuje da ljudi ne voze niti idu na posao ostatak dana. Liječnik će Vam reći kada da počnete uzimati lijekove koje ste morali prestati prije testa.

Kada trebam nazvati svog liječnika ili medicinsku sestru nakon kolonoskopije?

Odmah nazovite svog liječnika ili medicinsku sestru ako nakon kolonoskopije imate bilo koji od sljedećih problema:

• Bol u trbuhu koja je mnogo gora od nadimanja ili grčeva
• Napuhan i tvrd trbuh
• Povraćanje
• Vrućica
• Jako krvarite iz anusa

Komplikacije nakon kolonoskopije

Rizik od ozbiljnih komplikacija nakon kolonoskopije je nizak. Jedna studija na preko 50.000 kolonoskopija je pokazala da se 85 % komplikacija događa nakon polipektomije (uklanjanje polipa) a samo u 15 % nakon kolonoskopije bez polipektomije. U drugoj studiji koja je koristila bazu podataka s 2,3 milijuna kolonoskopija, ukupna stopa komplikacija koje su rezultirale hospitalizacijom bila je 1,98 na 1.000 kolonoskopija. Treća studija objedinila je podatke s gotovo 2 milijuna kolonoskopija i prijavila perforaciju u 0,5 na 1000 kolonoskopija, krvarenje nakon kolonoskopije u 2,6 na 1.000 kolonoskopija i smrt u 2,9 na 100 000 kolonoskopija.

Stopa smrtnosti povezana s kolonoskopijom je 0,007 posto.

Međutim, rizik od kolonoskopije nije isti kod svih skupinama pacijenata. Starije odrasle osobe imaju veći rizik od ozbiljnih komplikacija u usporedbi s mlađim pacijentima. U studiji s više od 50.000 kolonoskopija, pacijenti u dobi od 80 do 84 godine imali su veću stopu ozbiljnih komplikacija u usporedbi s pacijentima u dobi od 66 do 69 godina (8,8 na 1.000 postupaka u odnosu na 5,0 na 1.000 postupaka). Rizik od ozbiljnih komplikacija također je bio povećan među pacijentima s komorbiditetnim stanjima kao što su preboljeli moždani udar, kronična opstruktivna plućna bolest, fibrilacija atrija i zatajenja srca.

Komplikacije povezane s pripremom

Svi pripravci za čišćenje crijeva (u pripremi kolonoskopije) mogu uzrokovati štetne učinke, koji uključuju poremećaje tekućine i elektrolita, mučninu, povraćanje, nadutost trbuha, nelagodu u trbuhu, aspiraciju i suženje jednjaka uslijed povraćanja.

Krvarenje

Krvarenje je obično povezano s polipektomijom i rijetko prati samo dijagnostičku kolonoskopiju. Prijavljene stope krvarenja nakon polipektomije variraju (obično 1- 2 %), s višim stopama uočenim kod uklanjanja većih polipa. Rizik od postpolipektomijskog krvarenja može biti povećan u bolesnika s trombocitopenijom ili koagulopatijama.

Krvarenje nakon polipektomije može biti trenutačno ili odgođeno. Trenutno krvarenje povezano je s tehnikama polipektomije. Često se prepoznaje tijekom kolonoskopije u kojem slučaju se obično može odmah liječiti endoskopskim hemostatskim metodama. Ako se ne prepozna u vrijeme kolonoskopije, obično se može riješiti ponovljenom kolonoskopijom kako bi se identificiralo i liječilo mjesto krvarenja.

Odgođeno krvarenje obično se vidi pet do sedam dana nakon zahvata, no zabilježeno je i do 29 dana kasnije. Smatra se da se javlja zbog ljuštenja tzv. eschar-a koji je prekrivao krvnu žilu ili zbog proširenja zone toplinske nekroze na neozlijeđeno tkivo, što bi moglo dovesti do krvarenja ako zahvati krvnu žilu. Bolesnici se mogu javiti s hematohezijom (primjeses krvi u stolici) ili melenom (crna stolica), ovisno o mjestu krvarenja (krvarenje iz desnog debelog crijeva može se manifestirati kao melena). Kao i kod trenutnog krvarenja, odgođeno krvarenje često se može kontrolirati kolonoskopijom kako bi se identificiralo i liječilo mjesto krvarenja.

Perforacija

Perforacije debelog crijeva se tipično javljaju na temelju jednog od tri mehanizma: mehanička trauma uslijed pritiska koji vrši kolonoskop na stijenku debelog crijeva (često u rektosigmoidnoj regiji) ili na mjestu strikture – suženja crijeva; barotrauma, gdje tlak u debelom crijevu premašuje pritisak pucanja regije debelog crijeva (obično cekuma); ili od posljedica polipektomije elektrokauterom.

Učestalost perforacije crijeva tj. novonastali otvor između unutrašnjosti crijeva i trbušne šupljine, tijekom kolonoskopije raste kako se povećava složenost postupka i procjenjuje se na 1:1.000 za terapijsku kolonoskopiju (uklanjanje polipa) i 1:1.400 za sveukupne kolonoskopije.

Perforacija gastrointestinalnog trakta koja dovodi do oslobađanja gastrointestinalnog sadržaja znači otvor u čitavoj debljini stijenke crijeva. Otvor u djelomičnoj (nepotpunoj) debljini crijeva može s vremenom napredovati i postati otvor pune debljine stijenke.

Stope smrtnosti od perforacije debelog crijeva nakon kolonoskopije se kreću od 0 do 0,65 %. Čimbenici rizika za perforaciju su starija dob, višestruki komorbiditeti (druge kronične bolesti i stanja), divertikuloza crijeva, opstrukcija crijeva, resekcija polipa veličine preko 1 cm koji se nalaze u desnom debelom crijevu i drugi terapijski zahvati. Dodatni čimbenici rizika za perforaciju uključuju smanjenu pokretljivost debelog crijeva, postojeću (urođenu) slabost stijenke debelog crijeva, prethodni nepotpuni pokušaj endoskopskog uklanjanja lezije debelog crijeva, izvođenje kolonoskopije od strane ne-gastroenterologa ili neiskustvo gastroenterologa koji izvodi kolonoskopiju.

Kliničke manifestacije gastrointestinalne perforacije ovise o zahvaćenom organu i prirodi otpuštenog sadržaja (plinovi, succus entericus, stolica), kao i sposobnosti okolnih tkiva da zadrže taj sadržaj. Hoće li gastrointestinalna perforacija dovesti do slobodne tekućine i difuznog peritonitisa ili je ograničena, što rezultira stvaranjem apscesa ili fistule, ovisi o položaju perforacije i sposobnosti pacijenta da izazove upalni odgovor na specifični patološki proces.

Bolesnici s perforacijom mogu se u određenoj mjeri žaliti na bol u prsima ili abdomenu. Iznenadna, jaka bol u prsima ili abdomenu nakon kolonoskopije (neovisno da li je učinjeno uklanjanje polipa) ili operacije vrlo je zabrinjavajuća i sumnjiva za perforaciju. Bolesnici na imunosupresivnim ili protuupalnim lijekovima mogu imati oslabljen upalni odgovor, a neki mogu imati malu ili nikakvu bol i osjetljivost. Mnogi će pacijenti potražiti liječničku pomoć s pojavom ili pogoršanjem značajne boli u prsima ili abdomenu. Neki pacijenti mogu imati abdominalnu masu koja odražava stvaranje apscesa ili drenažu fistule, a neki mogu imati razviti abdominalnu sepsu.

Simptomi će varirati ovisno o mjestu i veličini perforacije, stupnju curenja izmeta u peritoneum i bolesnikovim komorbiditetima. Perforacija debelog crijeva može biti retro- ili intraperitonealna. Uzlazni kolon, jetrene i slezene fleksure te silazni kolon su retroperitonealni, dok je distalni rektum ispod peritoneuma. Najčešći simptom perforacije debelog crijeva je bol u trbuhu. Ostali simptomi uključuju vrućicu, mučninu, povraćanje, dispneju, bol u prsima, bol u lopatici i bol u vratu. Međutim, bolesnici s retroperitonealnim perforacijama mogu imati minimalne ili atipične simptome. Fizikalnim pregledom može se uočiti difuzna ili lokalizirana osjetljivost abdomena s peritonealnim znakovima.

Ako se sumnja na perforaciju, potrebno je odmah napraviti rontgen slikanje abdomena i stojeću rontgen prsnog koša kako bi se tražio slobodan zrak ispod dijafragme, retroperitonealni zrak, pneumomedijastinum, pneumotoraks ili potkožni emfizem. Ako su takve jednostavne snimke pokazale normalan nalaz, ali postoji velika sumnja na perforaciju, potrebno je napraviti kompjutoriziranu tomografiju (CT) abdomino-zdjelice s kontrastom topivim u vodi jer ima veću osjetljivost za otkrivanje ekstraluminalnog zraka od običnih filmova (osobito za retroperitonealne perforacije).

Liječenje uključuje nedavanje pacijentu ništa na usta i početak intravenske primjene tekućine i intravenskih antibiotika širokog spektra. Treba odmah zatražiti konzultacije s kirurgom. Velike perforacije obično zahtijevaju operaciju. Manji broj pacijenata može se liječiti nekirurški. Takvi pacijenti imaju čisto crijevo bez znakova peritonitisa i simptomatsko poboljšanje tijekom 24 sata. Obično ti pacijenti imaju retroperitonealnu perforaciju i/ili su perforaciju zadržali tijekom terapijske kolonoskopije. Ponovna kolonoskopija da bi se eventualno stezaljkom zatvorio otvor je kontraindicirana u bolesnika kod kojih se sumnja na perforaciju.

Komplikacije povezane sa sedacijom/anestezijom

Kardiopulmonalne komplikacije su najčešće komplikacije povezane s proceduralnom sedacijom. Smanjenje rizika od komplikacija povezanih sa sedacijom zahtijeva odgovarajuću procjenu rizika anestezije pacijenata; upravljanje visokorizičnim pacijentima od strane kvalificiranog medicinskog osoblja - anesteziologa; odgovarajuće praćenje prije, tijekom i nakon postupka; te odgađanje nehitnih zahvata kod nestabilnih pacijenata.

Postpolipektomijski sindrom

Postpolipektomijski sindrom nastaje zbog elektrokoagulacijske ozljede stijenke crijeva, stvarajući transmuralne opekline i žarišni peritonitis bez izražene perforacije. Kliničke manifestacije uključuju vrućicu, žarišnu osjetljivost abdomena i leukocitozu jedan do pet dana nakon polipektomije. Liječenje uključuje intravenoznu hidrataciju, antibiotike i mirovanje crijeva. Zabilježeno je izvanbolničko liječenje u pouzdanih bolesnika s blagim simptomima.