Opstruktivna apneja u snu (OSA) predstavlja jedan od najčešćih poremećaja spavanja. Karakterizirana je epizodama djelomičnog ili potpunog zatvaranja gornjih dišnih putova koje nastaju za vrijeme spavanja i dovode do prestanka disanja trajanja duljeg od 10 sekundi. Čest je i često neprepoznan medicinski problem. Povezana je s brojnim kroničnim bolestima i stanjima kao što su hipertenzija, koronarna bolest, srčane aritmije, moždani udar, kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), pretilost, metabolički sindrom, šećerna bolest, gastroezofagealna refluksna bolest (GERB).
Rizični faktori:
- starija dob - incidencija raste u 6 i 7 desetljeću života
- muški spol: OSA je otprilike dva do tri puta češći kod muškaraca nego kod žena, ali se rizik izjedačava u starijoj dobi
- pretilost: Rizik od OSA-a dobro korelira s indeksom tjelesne mase (BMI)
- anatomski faktori: orofarinks “stiješnjen” kratkom ili uvučenom mandibulom, velika baza jezika ili velike tonzile, opseg vrata > 43 cm, debele bočne stijenke ždrijela
Razlikujemo noćne i dnevne simptome i znakove opstruktivne apneje u spavanju.
- Noćni simptomi su: glasno i/ili isprekidano hrkanje, osvjedočeni (od strane partnera u postelji) prestanci disanja, česta i nagla buđenja s osjećajem pomanjkanja zraka, nesanica, noćne more ili nemir.
- Dnevni simptomi nastaju kao posljedica poremećena spavanja, a čine ih jutarnje glavobolje, prekomjerna pospanost, manjak koncentracije, promjene u ponašanju, seksualna disfunkcija.
Pri dugotrajnoj OSA-i u kliničkoj slici mogu biti prisutni i znakovi disfunkcije organa i organskih sustava: kardiovaskularnoga (uključujući hipertenziju i aritmije), cerebrovaskularnoga, respiracijskoga (dnevna hiperkapnija, policitemija, plućna hipertenzija, kronično plućno srce) te metaboličkoga (pretilost, diabetes mellitus, hiperuricemija).
Postavljanje dijagnoze OSA-e u bolesnika sa smetnjama disanja tijekom spavanja započinje detaljnim i kritičkim uvidom u noćne i dnevne simptome i znakove te metodama probira poput upitnika pospanosti, a ponekad metodama poput cjelonoćne oksimetrije. Heteroanamneza sadržava pitanja o hrkanju (koliko često, kada, u kojem položaju), o zastojima disanja (koliko dugo traje zastoj, koliko puta tijekom noći), anamnestičke podatke o prekomjernoj dnevnoj pospanosti (utjecaj na društveni život, gubitak pozornosti, utjecaj na vožnju, javlja li se umor tijekom dana, kada se javlja umor). Najčešći testovi probira kojise koriste za dijagnozu su: Epworthova ljestvica pospanosti te STOP-BANG upitnik. Najčešće korišten upitnik je Epworthova ljestvica pospanosti pomoću koje ispitanici subjektivno procjenjuju vjerojatnost usnivanja u osam uobičajenih životnih situacija. Svi upitnici su jednostavni, jasni, te je potrebno kratko vrijeme za ispunjavanje.
Nakon prikupljanja anamneze i kliničkog pregleda donosi se odluka o daljnjoj dijagnostici. Polisomnografija je „zlatni standard“ u dijagnostici opstruktivne apneje u spavanju. Omogućuje istovremeno snimanje kardiorespiracijskih, neurofizioloških i drugih signala uz videonadzor, za vrijeme cjelonoćnog spavanja. Polisomnografija se provodi u specijaliziranim centrima pod kontrolom neurologa, psihijatara ili pulmologa. S obzirom na ograničenu dostupnost same polisomnografije zadnjih godina se kao zamjenska metoda nametnula poligrafija.
Poligrafija je neinvazivna pretraga kojom se prati rad srca, disanje, respiratorne pokrete te zasićenost krvi kisikom tijekom spavanja.
Indeks apneje/ hipopneje (AHI) koristi se kao glavni parametar za određivanje težine bolesti. AHI se računa iz broja apneja i hipopneja koje se otkriju unutar jednoga sata tijekom spavanja. Pojava epizoda apneja i hipopneja smatra se patološkim ako traje dulje od 10 sekundi.
Težina apneje | Apneja-hipopneja indeks (AHI) |
Blaga | 5 ≤ AHI < 15 |
Umjerena | 15 ≤ AHI < 30 |
Teška | ≥ 30 |
Liječenje sindroma opstruktivne apneje u spavanju zahtijeva multidisciplinarni pristup, te je prije odluke o načinu liječenja pojedinog bolesnika, izuzetno važno definirati etiologiju nastanka opstruktivne apneje u spavanju. Metode liječenja najjednostavnije možemo podijeliti u dvije skupine: konzervativne i kirurške. Općeniti je stav da je kirurško liječenje (sleep surgery) bolje primijeniti u bolesnika s patološkim anatomskim promjenama koje uzrokuju opstrukciju, a konzervativna CPAP terapija superiornija je u bolesnika s kolapsom dišnih puteva.
Konzervativno liječenje uključuje bihevioralne intervencije, CPAP (Continuous positive airway pressure) terapiju, pozicijsku terapiju i terapiju mandibularnim udlagama.
Bihevioralne intervencije obuhvaćaju promjene životnih navika i pozicijsku terapiju. Promjene životnih navika u svih bolesnika temelj su liječenja OSA i obuhvaćaju: higijenu spavanja, spavanje na boku kod pozicijske OSA-e, dijetetske mjere, redukciju tjelesne mase, tjelovježbu, prestanak pušenja i konzumiranja alkohola.
Redovita i trajna primjena CPAP-uređaja najučinkovitije je liječenje OSA. CPAP uređaj putem nosne ili oronazalne maske pozitivnim tlakom zraka širi kolabirane gornje dišne putove tijekom spavanja. CPAP uređaj je učinkovit ako se koristi svakodnevno tijekom barem 4 sata, a optimalno tijekom 6 sati. CPAP uređaj se najčešće primjenjuje u liječenju opstruktivne apneje u spavanju umjerenog ili teškog stupnja, te utječe na smanjenje AHI indeksa, povećava saturaciju hemoglobina kisikom, utječe na smanjenje ili nestanak dnevne pospanosti i smanjuje rizik za nastanak kardiovaskularnih incidenata.
Mandibularne udlage koje protrudiraju i stabiliziraju mandibulu, pokazale su se najučinkovitije od svih intraoralnih naprava u liječenju hrkanja i blage OSA, te se mogu kombinirati s pozicijskom terapijom ili olakšati toleranciju CPAP uređaja. Riječ je o individualiziranim pomagalima koja moraju biti izrađena po mjeri bolesnika od strane stomatologa da bi bila učinkovita, te da ne bi uzrokovala promjene na zubalu. Ona rade na principu pomaka donje čeljusti prema naprijed, čime se pomiče i baza jezika prema naprijed, te dijelom napinju nepčani lukovi. Time se omogućuje da dišni sustav tijekom spavanja bude stalno otvoren.
Obzirom da je OSA kronična bolest udružena s ozbiljnim komorbiditetima, neophodno je redovito praćenje . U svrhu veće ustrajnosti bolesnika u kroničnom liječenju CPAP-om, potrebne su učestalije provjere korištenja CPAP-a barem svakih 6–12 mjeseci nakon inicijalne edukacije. Također, potrebno je redovno praćenje bolesnika s mandibularnim udlagama, koje se provodi od strane stomatologa i liječnika koji se bavi dijagnostikom poremećaja spavanja.
Ovdje prikazani uzroci bolesti, simptomi i medicinske procedure su obično povezani s naslovnom temom. Porazgovarajte sa svojim liječnikom ili drugim zdravstvenim djelatnikom da biste dobili točnu dijagnozu i objašnjenje procedura i njihovih komplikacija.
Ove generalizirane informacije ograničeni su sažetak informacija o dijagnozi, liječenju i/ili lijekovima. Nisu zamišljene kao sveobuhvatne i trebale bi se koristiti isključivo kao alat za pomoć u razumijevanju i/ili procjeni potencijalnih dijagnostičkih mogućnosti i mogućnosti liječenja. Ovdje nisu uključene sve informacije o stanjima, tretmanima, lijekovima, nuspojavama ili rizicima koji se mogu odnositi na određenog pacijenta. Nisu namijenjene da budu medicinski savjet ili zamjena za medicinski savjet, dijagnozu ili liječenje koje određuje liječnik ili drugi zdravstveni djelatnik na temelju pregleda i procjene specifičnih i jedinstvenih okolnosti pacijenta. Pacijenti moraju razgovarati s liječnikom ili drugim pružateljem zdravstvenih usluga zbog potpune informacije o svom zdravlju, medicinskim pitanjima i mogućnostima liječenja, uključujući sve rizike ili dobrobiti u vezi s upotrebom lijekova. Ove informacije ne predstavljaju nikakve postupke, tretmane ili lijekove kao sigurne, učinkovite ili odobrene za liječenje određenog pacijenta. Pupillam Poliklinika, Pupillam doo za zdravstvene djelatnosti i Pupillam Nova se odriču bilo kakvog jamstva ili odgovornosti u vezi s ovim informacijama ili njihovom upotrebom. Korištenje ovih informacija regulirano je Uvjetima korištenja, dostupnima na Uvjeti korištenja - ugovor za korisnike web-a s Pupillam Poliklinika