Nesanica - poremećaj spavanja

Zbog svoje učestalosti, značajnih štetnih posljedica na zdravlje, višestrukih uzorka iz različitih područja medicinski specijalnosti te različitih pristupa u liječenju, nesanicom se bavi u Pupillamu tzv. multidisciplinarni centar za nesanicu – poremećaj spavanja. Njega čine naši stručnjaci iz više medicinskih i srodnih područja kao što su psihijatrija, neurologija, pulmologija, otorinolaringologija, kardiologija, klinička farmakologija te psihologija i nutricionizam.

Nesanice se definiraju kao poteškoće s uspavljivanjem, poteškoće s spavanjem ili rano jutarnje buđenje i nemogućnost ponovnog spavanja. Osobe s nesanicom spavaju manje ili spavaju loše iako imaju dovoljno vremena za spavanje. Loše ili nedovoljno sna otežava funkcioniranje tijekom dana. Nesanica se ne definira brojem prospavanih sati jer različiti ljudi trebaju različite količine sna.

Jedna trećina do dvije trećine odraslih osoba povremeno pati od nesanice, a otprilike 10 do 15 posto ima kronične poteškoće sa spavanjem. Nesanica je najčešća kod starijih osoba.

Simptomi

• Poteškoće s uspavljivanjem i/ili zadržavanjem sna
• Varijabilno spavanje, kao što je nekoliko noći lošeg sna nakon kojih slijedi noć boljeg sna
• Dnevni umor ili pospanost
• Zaboravljivost
• Poteškoće s koncentracijom
• Razdražljivost
• Smanjena motivacija ili energija
• Učestale pogreške ili nezgode češće nego inače
• Stalna zabrinutost zbog sna

Mnogi ljudi s nesanicom također se bore s depresijom i/ili tjeskobom.

Za mnoge ljude simptomi nesanice ometaju osobne odnose, učinak na poslu i svakodnevno funkcioniranje. Osobe s nesanicom mogu imati malo smanjenje pamćenja i rješavanja problema u usporedbi s osobama bez nesanice.

Osobe s nesanicom imaju osjećaj nedovoljnog vremena i kvalitete spavanja. Na primjer, možete se osjećati kao da niste spavali čak i ako testiranje pokaže da jeste. Također, se možete osjećati umornije od osoba koje nemaju nesanicu, čak i ako testiranje pokaže da ste manje pospani. Ovaj oslabljeni osjećaj sna može biti povezan s problemom tjelesnog sustava za "buđenje iz sna", koji inače pomaže da se osoba osjeća budnom nakon spavanja a umorna prije spavanja.

Ljudi koji su budni noću obično postanu zabrinuti da će sljedeći dan biti lošiji ako ne spavaju dovoljno. Takve misli mogu pokrenuti ciklus u kojem budnost noću povećava tjeskobu što onda otežava spavanje.

Nesanica može imati mnogo uzroka. Oni se dijele na čimbenike povezane s kratkotrajnom nesanicom i čimbenike koji su obično povezani s dugotrajnom nesanicom.

Kratkotrajna nesanica

Kratkotrajna nesanica traje manje od tri mjeseca i obično je povezana sa stresom. Primjeri stresnih događaja koji mogu dovesti do kratkotrajne nesanice uključuju:

• Promjene u okruženju za spavanje (temperatura, svjetlo, buka)
• Gubitak voljene osobe, razvod ili gubitak posla
• Nedavna bolest, operacija ili pojava boli
• Korištenje ili odvikavanje od stimulansa (kofein), određenih lijekova, narkotika (kokain i metamfetamin) ili alkohola

Kratkotrajna nesanica često nestaje kada se uzročni stres ukloni ili se na njega zaboravi. Međutim, promjene u ponašanju učinjene u nastojanju da se izliječi kratkotrajna nesanica, kao što je provođenje više vremena u krevetu ili korištenje alkohola da se zaspe, zapravo mogu proizvesti loš san koji se nastavlja nakon rješavanja početnog kratkoročnog stresa.

Situacije koje remete normalan ciklus spavanja također mogu uzrokovati kratkotrajnu nesanicu. Neki primjeri za to uključuju:

Jet lag

Putovanje kroz različite vremenske zone može uzrokovati privremenu nesanicu, također poznatu kao jet lag. Jet lag se može pojaviti bez obzira na smjer putovanja, iako je najizraženiji kada putujete od zapada prema istoku. Većini ljudi treba nekoliko dana da prilagode svoj obrazac spavanja novoj vremenskoj zoni. Neki savjeti koji će vam pomoći u saniranju problema kod jet laga ako putujete na istok:

- Prije putovanja: Počevši 3 dana prije putovanja, odredite vrijeme spavanja i buđenja 30 minuta ranije svaki dan. Na primjer:

Ako se inače budite u 7:00, pokušajte se probuditi u 6:30, zatim u 6:00, pa u 5:30. Ako inače idete spavati u 11:00, pokušajte otići u krevet u 10:30, zatim u 10:00, pa u 9:30. Kako biste pomogli u tome, pokušajte biti u blizini jakog svjetla nekoliko sati nakon jutarnjeg buđenja i izbjegavajte svjetla (uključujući elektroniku) prije spavanja.

- Za vrijeme putovanja: Namjestite sat na novu vremensku zonu u kojoj ćete biti. Kako biste pomogli svom tijelu da se počne prilagođavati, učinite sljedeće (ovisno o tome koliko je sati u mjestu u koje putujete): 1. Izbjegavajte jaku svjetlost rano ujutro. U avionu možete nositi sunčane naočale i spustiti sjenila na prozorima kako biste pomogli u tome. I 2. Osigurajte si puno jakog svjetla u kasno jutro i rano poslijepodne. Pokušajte spavati kada je noć u vremenskoj zoni u koju putujete.

Ako u to vrijeme ne možete spavati, izbjegavajte svjetlo (osobito u drugoj polovici noći). Tamne sunčane naočale mogu pomoći u tome. Izbjegavajte lijekove koji bi vas mogli učiniti pospanima tijekom leta.

• - Po dolasku: Izbjegavajte ranojutarnje jako svjetlo. Osigurajte si puno jakog svjetla u kasno jutro i rano poslijepodne. Ako uzimate melatonin, uzmite ga u vrijeme kada želite ići u krevet. Zaspati može biti teško prvih nekoliko dana. Kratko drijemanje (manje od 45 minuta) i kofein mogu vam pomoći da se osjećate budnijima.

(Kod putovanja prema zapadu… predlaže se nešto drugačiji režim prilagodbe).

Smjenski rad

Ljudi koji rade noćnu smjenu obično imaju nesanicu. Radnici u smjenama mogu biti pospani na poslu i dok se ujutro voze kući, ali im je teško spavati nakon podneva. Problemi sa spavanjem mogu se riješiti prelaskom na dnevnu smjenu, ako je moguće, ili spavanjem u isto vrijeme svaki dan, uključujući i vikende tijekom nekoliko tjedana.

Dugotrajna nesanica

Dugotrajna (ili kronična) nesanica traje dulje od tri mjeseca i javlja se najmanje tri noći tjedno. Kronična nesanica povezana je s povećanim rizikom od razvoja značajnih medicinskih problema; ako imate problema s nesanicom dulje od tri mjeseca, trebate razgovarati sa svojim liječnikom. Kronična nesanica često se javlja s drugim stanjima kao što su:

• Problemi mentalnog zdravlja, kao što su depresija, anksiozni poremećaji (uključujući napadaje panike) i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)
• Medicinske bolesti kao što su respiratorni poremećaji, visoki krvni tlak, dijabetes i poremećaji koji uzrokuju bol, stres ili ograničenje kretanja
• Neurološki poremećaji kao što su Parkinsonova bolest i Alzheimerova bolest
• Ostali poremećaji spavanja, kao što su apneja za vrijeme spavanja, sindrom nemirnih nogu, povremeni pokreti udova i poremećaji cirkadijalnog ritma
• Lijekovi, kofein, alkohol, pomoćna sredstva bez recepta (kao što su lijekovi protiv alergije ili nazalni dekongestivi) ili uporaba narkotika.
• Neredovite navike spavanja

Kronična nesanica može se javiti i sama od sebe. U nekim slučajevima može se prenijeti u obitelji. Kronična nesanica može postojati i kod dojenčadi, djece i adolescenata. Procjena nesanice u djece također treba uključivati informacije od roditelja i temelji se na manje strogim kriterijima od dijagnoze u odraslih.

Kratkotrajno spavanje i deprivacija sna

nesanica se često brka s potrebom za kratkim snom ili ograničenjem sna, ali to ima nešto drugačije značenje i uzroke:

• Potreba za kratkim snom – Spavanje samo kratko vrijeme uobičajeno je među ljudima koji imaju nesanicu. Međutim, neki ljudi trebaju manje sna nego drugi i mogu funkcionirati bez poteškoća nakon što su spavali samo nekoliko sati. Ljudi koji manje spavaju, ali nakon toga nemaju dnevnu pospanost ili druge dnevne simptome ponekad se nazivaju "kratko spavači" i nemaju nesanicu. Osim toga, možda ćete primjetiti da vam treba manje sna kako starite. Potreba za manje sna ne znači nužno da imate nesanicu osim ako imate i dnevne simptome, poput pospanosti ili poteškoća u funkcioniranju.
• Ograničenje sna – Osobe koje imaju smanjeno vrijeme u krevetu (ograničenje sna), kao i one s nesanicom, spavaju kratko i imaju poteškoća s funkcioniranjem tijekom dana. Osobe s nesanicom ne mogu normalno spavati kada imaju vremena i prilike za spavanje. Međutim, ljudi koji imaju ograničen san brzo će zaspati i spavati normalno ako im se pruži prilika. Kronični gubitak sna, uzrokovan provođenjem manje od osam sati u krevetu većinu noći, vjerojatno je najčešći uzrok pospanosti.

Dijagnoza

Ako tražite pomoć za nesanicu, vaš liječnik će vas prvo pitati koliko sati spavate i koje ste probleme sa snom imali tijekom tipičnog razdoblja od 24 sata. Ako dijelite krevet ili sobu s drugom osobom, ona vam može pomoći odgovoriti na ova pitanja jer možda niste svjesni što se događa dok spavate.

Od vas se može tražiti da vodite dnevni dnevnik spavanja, koji predstavlja evidenciju vremena spavanja (uključujući vrijeme provedeno u krevetu i vrijeme provedeno u stvarnom spavanju) jedan do dva tjedna.

Vaš liječnik može postaviti druga pitanja kako bi otkrio uzrok vaše nesanice. Fizički pregled može pomoći u određivanju postoje li medicinska ili neurološka stanja koja uzrokuju ili pogoršavaju vaše probleme sa spavanjem.

U nekim slučajevima mogu se preporučiti laboratorijski testovi koji će pomoći u prepoznavanju temeljnih medicinskih poremećaja ili poremećaja spavanja; međutim, oni nisu potrebni za većinu ljudi s nesanicom. Laboratorijski testovi mogu uključivati polisomnografiju, aktigrafiju ili kućni test apneje za vrijeme spavanja:

• Polisomnografija – je formalna studija spavanja tj. bezbolan test koji koristi senzore koji su pričvršćeni na tijelo za bilježenje pokreta, aktivnosti mozga, disanja i drugih fizioloških funkcija. Ovaj se test može koristiti kada se sumnja na poremećaj spavanja u pozadini ili ako nesanica nije reagirala na liječenje.
• Aktigrafija –bilježi aktivnost i kretanje pomoću monitora ili detektora pokreta, koristeći uređaj nalik satu koji se nosi na ruci tijekom dana i noći. Snimanje se provodi tijekom jednog do dva tjedna kod kuće kako bi se prikupile procjene o tome koliko i u koje vrijeme spavate.
• Kućno testiranje apneje za vrijeme spavanja –uobičajeno je dostupno i omogućuje pacijentima da spavaju kod kuće s prijenosnim uređajem za snimanje. Senzori su pričvršćeni na lice i prst, a oko prsnog koša postavljen je pojas kako bi se utvrdilo jesu li promjene u disanju i razini kisika tijekom noći povezane s bolesnikovim lošim snom.