PAPA test

PAPA test je citološki obrisak vrata maternice (cerviksa), na temelju kojeg se mogu uočiti abnormalnosti stanica vrata maternice. Provodi se u okviru preventivnih (sistematskih) programa u ranom otkrivanja raka vrata maternice ili tijekom redovitih ginekoloških pregleda, ili u praćenju tijekom uzimanja kontracepcije i drugih hormonskih pripravaka, ili kod abnormalnog vaginalnog krvarenja, ili kod abnormalnog izgleda vrata maternice.

Postoje dvije vrste izvođenja PAPA testa:

• „klasični“ - pri čemu se koriste drvena špatula, štapić s vatom i predmetno stakalce koje se potapa u alkohol da bi se fiksirale stanice te se nakon toga u laboratoriju ručno boji prema propisanoj proceduri.
• tekućinski ili liquid-based je nešto novija metoda, podrazumijeva uzimanje uzorka stanica s vrata maternice uz pomoć specijalne četkice i potapanje uzetih stanica zajedno s njom (bez gubitka staničnog materijala uslijed bacanja četkice) u bočicu s tekućinom. Tim postupkom stanice se postupno otpuštaju s četkice u tekućinu te ostaju očuvane, odnosno ne dolazi do dehidriranja stanica (kao pri alkoholnom fiksiranju kod klasičnog PAPA testa).

Prednosti u odnosu na klasični PAPA test su:

• automatizirana obrada u citološkom laboratoriju kompjutoriziranim očitavanjem preparata, zbog čega se mogu otkriti promjene na stanicama koje citolog tj. „ljudsko oko“ može propustiti uočiti
• takav sloj stanica primjereniji je za analizu jer na sadrži krv, sluz ili upalne stanice koje ometaju analizu te se nalaz može brže očitati
• procjenjuje se da je dijagnostička učinkovitost u otkrivanja abnormalnih stanica za 65%, kao i smanjenje broja nekvalitetnih uzoraka za 50%, u usporedbi s običnom tehnikom Papa testa.

Abnormalnosti u PAPA testu

Prema novoj Bethesda klasifikaciji, PAPA testom se otkrivaju premaligne i maligne promjene na epitelu vrata maternice, koje se označuju kao abnormalnosti pločastog epitela niskog i visokog stupnja (niskog i visokog potencijala za nastanak raka vrata maternice), kao i stanice karcinoma. Ranije su se ove promjene razvrstavale u tri stupnja: CIN1, CIN2 i CIN3, ali su novija istraživanja pokazala nedovoljnu razlučivost promjena CIN2 od CIN3, zbog čega su ove dvije skupine abnormalnosti svrstane u jednu kategoriju lezija s visokim potencijalom za nastanak raka vrata maternice (prekanceroze). Na engleskom jeziku se abnormalnosti niskog stupnja označuju pojmom LSIL ili Low-grade squamous intraepithelial lesion (nalaz koji je ranije bio poznat kao CIN1), dok su abnormalnosti visokog stupnja HSIL ili High grade squamous intraepithelial lesion (ovdje se ubrajaju lezije ranije označene kao CIN2 i CIN3). Ostale promjene obuhvaćaju smetnje u sazrijevanju epitela, kao i nalaz stanica početnog ili mikrokarcinoma.

Abnormalan PAPA test se nalazi kod oko 2 - 5% žena. Njihov maligni potencijal (rizik prijelaza u karcinom) iznosi 10 - 15%. Kada se radi o promjenama koje zahvaćaju cijelu debljinu epitela (ranija oznaka CIS), tada se ovaj postotak penje i na 30 - 50%. Ukoliko se promjene otkriju dovoljno rano, liječenje je jednostavno, relativno lako i poštedno. Točnost Papa testa je oko 75 - 80%, u kombinaciji s drugim metodama (kolposkopija i histologija) točnost raste do 95%. Ovo je razlog što je kolposkopija prvi korak u rasvjetljavanju abnormalnosti u PAPA testu.

Ako se rezultat kolposkopije poklapa s citološkom procjenom i radi se o abnormalnostima niskog stupnja koje se mogu dobro nadzirati, jedino tada najčešće nije nužna biopsija vrata maternice i patohistološka potvrda dijagnoze.

U svim drugim slučajevima, ako se rezultat kolposkopije ne slaže s Papa testom, ako su prisutne grube kolposkopske promjene, ako postoji endocervikalna potvrda promjene na kolposkopiji ili nije odgovorila na pitanje je li Papa test točno prepoznao sumnjive promjene na vratu maternice ili je postavljena sumnja na intraepitelno oštećenje visokog stupnja, koja može biti prekanceroza. U ovim slučajevima je potrebno učiniti biopsiju i patohistološku potvrdu dijagnoze kako bi se procijenilo da li se radi o premalignoj promjeni koja zahtjeva daljnje liječenje.

Biopsija (cerviksa) vrata maternice

Biopsija je postupak uzimanja uzorka tkiva iz područja vrata maternice, kako bi patolog analizom nakon pripreme uzorka, pod mikroskopom utvrdio točnu patohistološku dijagnozu, prisutnost ili proširenost bolesti.

Ukoliko se biopsijom odstrani cijela promjena, postupak se naziva ekscizijska biopsija i ona je istovremeno dijagnostički i terapijski postupak. Ako se uzme samo uzorak tkiva uz potpunu očuvanost stanica tkiva, tada je to incizijska biopsija. Najveća je važnost biopsije u razlikovanju benignih i premalignih od malignih promjena. Biopsija se uzima i sa sumnjivih mjesta iz vagine pod kontrolom kolposkopa. Uzimanje uzorka tkiva s vrata maternice može se učiniti kao biopsija klještima (punch-biopsija), biopsija električnom omčicom (LETZ biopsija) i konusna biopsija (konizacija).

Endocervikalna kiretaža / ekskohleacija

Endocervikalna kiretaža podrazumijeva uzimanje uzorka samo iz kanala vrata maternice njegovim struganjem uz uporabu specijalnog instrumenta koji se naziva kohlea ili nježne kirete. Uzorak se potom šalje na patohistološku obradu, kada je moguće točno procijeniti postoje li abnormalnosti u ovom epitelu. Preporučuje se u obradi abnormalnog citološkog nalaza kako bi se dokazalo da u kanalu vrata maternice nema maligne bolesti.