Pretilost, prevelika tjelesna težina – zdravstveni problem br. 1 u svijetu

Što su pretilost i prekomjerna tjelesna težina?

Prekomjerna tjelesna težina i pretilost definiraju se kao abnormalno ili prekomjerno nakupljanje masti koje može narušiti zdravlje.

Da li se pretjerana tjelesna težina može objektivno izmjeriti?

Da, danas imamo opće prihvaćeni objektivni pokazatelj koji se zove indeks tjelesne mase - BMI (Body Mass Index). Definira se kao težina osobe u kilogramima podijeljena s kvadratom njezine visine u metrima (kg/m2). Npr. osoba teška 76 kg i visoka 170 cm ima izračun BMI – 76 : (1,7*1,7) = 76 : 2,89=26,23.

Koje se vrijednost BMI definiraju kao „loše“?

Za odrasle, svjetske zdravstvena organizacija definira prekomjernu težinu i pretilost na način da je prekomjerna tjelesna težina kad je BMI veći ili jednak 25, a pretilost kad je BMI veći ili jednak 30. Za djecu je potrebno uzeti u obzir dob kada se definira prekomjerna težina i pretilost. Zbog značajne uloge tzv. visceralnog (pojasnog) masnog tkiva u patofiziologiji bolesti uzrokovanih debljinom (a i nepreciznosti BMI u definiranju debljine kod osoba sa velikom mišićnom masom) uz BMI, značajan parametar za definiciju debljine je opseg struka. On u osoba bijele rase treba biti manji od 94 cm za muškarce i od 80 cm za žene, bez obzira na visinu osobe.

Što uzrokuje pretilost i prekomjernu težinu?

Temeljni uzrok pretilosti i prekomjerne težine je energetska neravnoteža između unesenih i potrošenih kalorija. Danas se to događa najviše zbog povećanog unosa energetski bogate hrane s visokim udjelom masti i šećera i smanjenja tjelesne aktivnosti.

Zašto se po Vama to događa?

Ja bih rekao da je glavni razlog u sveopćem obilju lako dostupne visokokalorične i brze hrane. Zbog nedovoljne edukacije o štetnosti debljine u obitelji, školi i medijima, sve više je ljudi, osobito slabijeg stupnja obrazovanja, sklono nekritički uzimati previše kalorija. Naravno, s druge strane iz dana u dan se smanjuje potrošnja tih kalorija zbog sjedilačke prirode mnogih oblika rada i načina života općenito, promjene načina prijevoza i sve veće urbanizacije.

Koje su uobičajene zdravstvene posljedice prekomjerne težine i pretilosti?

Mi liječnici naravno ne gledamo na pretilost kao estetski problem. Naime, sve je više dokaza da je pretilost ozbiljan čimbenik rizika za neke ozbiljne bolest i od kojih su najvažnije tzv. kardiovaskularne bolesti (angina pektoris, infarkt i moždani udar) koje su vodeći uzrok smrti u svijetu. Zatim su to maligne bolesti za koje se pretpostavlja ih otprilike u 20% svih slučajeva uzrokuje pretilost, jednako kao i pušenje. I konačno dijabetes koji ako se adekvatno ne liječi uzrokuje trajna i ozbiljna oštećenja zdravlja.

Kako se liječi pretilost?

Ciljevi liječenja je liječiti ili poništiti komplikacije pretilosti i poboljšati kvalitetu života. Zabilježene su zdravstvene dobrobiti s gubitkom težine od samo 5 posto tjelesne težine. U ispitivanjima koja su uspoređivala farmakološku terapiju s placebom, gubitak tjelesne težine od 5 do 10 posto uz korištenje lijekova i psihoterapije smatra se vrlo dobrim odgovorom, a gubitak težine veći od 10 posto smatra se izvrsnim odgovorom.

Kako to postići kad svi znamo koliko je teško odreći se loših i ovisničkih prehrambenih navika?

Naravno da to nije lako. Ali ako znamo kakve ozbiljne po život opasne posljedice izaziva pretilost, ponavljam namjerno te omražene općepoznate dijagnoze kao što su: infarkt srca, moždani udar, rak i dijabetes, onda bi to trebao biti dovoljan motiv svakome da promjeni loše životne navike. Od strane struke svaki pacijent bi trebao dobiti barem savjet o prehrani, tjelovježbi i ciljevima za regulaciju tjelesne težine. I sve se svodi na jedno: da bi se smršavilo potrebno je uzimati ukupno manje kalorija nego što se potroši.

Postoje li danas lijekovi i kome se preporučuju?

Kandidati za lijekove tj. farmakološku terapiju su odrasle osobe s indeksom tjelesne mase (BMI) većim od 30 kg/m2, ili BMI od 27 do 29,9 kg/m2 s komorbiditetima (drugim bolestima), a koji nisu ispunili ciljeve mršavljenja (gubitak najmanje 5 posto ukupne tjelesne težine nakon tri do šest mjeseci) uz sveobuhvatnu intervenciju u načinu života. Odluku o započinjanju terapije lijekovima treba individualizirati i donijeti nakon pažljive procjene rizika i koristi svih opcija liječenja (način života, farmakološki, kirurški).

O kojim se lijekovima radi?

Danas je svakako najpopularniji takav lijek semaglutid (Ozempic), koji je prvenstveno bio namijenjen za liječenje dijabetesa. Tijekom kliničkog ispitivanja s njim došlo se do prosječnog gubitka težine od 14,9 posto, pri čemu je otprilike jedna trećina pacijenata postigla gubitak težine od ≥ 20 posto u jednoj godini. Ovi rezultati sugeriraju da razvoj farmakoterapije može u konačnici dati dobre rezultate u gubitku težine. Naravno, liječnik mora procijeniti kome i kada dati taj lijek, pri tom odvagnuti sve dobre i loše strane uzimanja lijeka i s time upoznati pacijenta.

Što je sa kirurškim liječenjem? Kome se ono preporučuje?

To je tzv. barijatrijska kirurgija a kandidati za nju uključuju odrasle osobe s BMI ≥35 kg/m2 ili BMI od 30 do 34,9 kg/m2 koje imaju dijabetes melitus tipa 2.

Za kraj, koji bi bio Vaš zaključak?

Konzumacija dijete sa smanjenim unosom kalorija, često samostalno vaganje i sudjelovanje u programu intervencije u načinu života su strategije koje pomažu u održavanju gubitka težine. Međutim, čini se da tijelo ima "zadanu točku" mase masnog tkiva, a strategije koje pretpostavljaju da je učinkovito liječenje pretilosti samo stvar "snage volje" pojedinca mogu dovesti do opetovanog neuspjeha zbog tendencije tijela da se vrati na svoju postavljenu granicu. Zbog toga smo mi u Pupillam Poliklinici osnovali multidisciplinarni centar za pretilost u kojem stručnjaci iz različitih područja pomažu pacijentima da se bore s tim ozbiljnim zdravstvenim problemom.

Ima li po Vama nade za pretile da s više uspjeha postignu manju tjelesnu težinu?

Znate, tijekom dugogodišnjem rada u praksi uvjerio sam se nebrojeno puta da su ljudi spremni piti i otrov kad ih boli i tada pristaju na sve savjete liječnika. No kad ne boli, vrlo rijetko ljudi pristaju na promjene u lošem ponašanju koje izaziva ugodu ili na dugotrajno uzimanje lijekova. Kad pretili ljudi shvate da već imaju vrlo opasan otrov u sebi u obliku viška kilograma, iako ih još uvijek ništa ne boli, onda će možda pronaći u sebi snage da se s tim uhvate u koštac.