Demencija

Zbog svoje učestalosti, mogućih značajnih štetnih posljedica za zdravlje, čijim se uzrocima i liječenjem bave specijalisti iz različitih područja medicine, u Pupillam poliklinici djeluje tzv. multidisciplinarni centar za demenciju. Njega čine naši stručnjaci iz više medicinskih i srodnih područja kao što su: psihijatrija, neurologija, klinička farmakologija, psihologija i nutricionizam.

Demencija je poremećaj koji je karakteriziran oštećenjem spoznaje (kognitivni deficit), koji tipično uključuje pamćenje i još najmanje jedno drugo kognitivno područje (govor, vizualno-prostorna orijentacija, izvršne funkcije). Dolazi do propadanja ranije urednih funkcija i ozbiljno ometa svakodnevno funkcioniranje i neovisnost.

Kognitivni deficit (kognitivno oštećenje) je termin za opisivanje oštećenje kognitivnih sposobnosti. Kognitivni deficit može biti prirođen ili stečen (ozljede mozga, neurološki poremećaji ili duševna bolest).

Komisija Lanceta (2017.g.) procjenjuje da se približno 35 % slučajeva demencije može pripisati kombinaciji dva ili više od devet potencijalno promjenjivih čimbenika rizika:

• Niska razina obrazovanja
• Hipertenzija (u „srednjoj“ dobi od 45-65 godina)
• Pretilost (u „srednjoj“ dobi od 45-65 godina)
• Gubitak sluha
• Depresija (u kasnijoj dobi >65 godina)
• Dijabetes
• Fizička neaktivnost
• Pušenje
• Socijalna izolacija

I drugi čimbenici mogu povećati rizik od demencije:

• prekomjerno konzumiranje alkohola
• kronična bolest bubrega
• fibrilacija atrija
• trauma glave
• izlaganje određenim lijekovima i toksinima
• opstruktivna “sleep” apneja
  

Intenzivna modifikacija čimbenika rizika, osobito tijekom „srednje“ dobi od 45-65 godina, ima potencijal da odgodi ili spriječi značajan broj slučajeva demencije. U prilog tome velike studije su pokazale da se incidencija demencije u posljednjih nekoliko desetljeća smanjila u razvijenim zemljama.

Alzheimerova demencija: Incidencija se udvostručuje svakih 10 godina nakon dobi od 60 godina. Sveukupno, oko 85% slučajeva demencije je kod odraslih osoba starijih od 75 godina. Iznad 90.-te godine oko 50% ljudi ima AD. Procjenjuje se da je demencija prisutna u polovici do dvije trećine štićenika u staračkim domovima.

Vaskularna demencija: Oko 10 % pacijenata dobije demenciju nakon prvog, a do 33% nakon ponovnog moždanog udara.

Demencija je jedan od najčešćih sindroma što se susreću u svakodnevnoj praksi neurologa, psihijatra i psihologa. Uslijed raznolikosti uzroka, višebrojnosti žarišta i postepene progresije, sindrom demencije je i klinički vrlo heterogen. Poremećaje ponašanja koji nastaju kao posljedica demencije treba promatrati kroz načela anatomsko-funkcionalne korelacije zahvaćenih dijelova mozga i neuropsihološkog statusa bolesnika. Ne postoji “tipična demencija”, već svakog dementnog bolesnika treba promatrati individualno i u zavisnosti od osobnosti prije nastanka demencije.

Alzheimerova bolest (Alzheimer disease - AD)

Podmukla i postepena progresija oštećenja spoznajnih funkcija glavno je kliničko obilježje AD, a uz najizraženije oštećenje memorije. Bolest je podijeljena u 3 stadija.

U prvom, ranom stadiju, karakterističan je gubitak epizodičkog deklarativnog pamćenja, naročito usvajanja novih sadržaja, što je praćeno i progresivnom propadanjem mogućnosti prisjećanja već usvojenih sadržaja. Poteškoće u pronalaženju prave riječi u tijeku spontanog govora obično su prvi karakteristični znak uslijed čega pacijent zaobilaznim putem nastoji reći što je naumio. Bolesnik može imati probleme u izvođenju svakodnevnih aktivnosti, npr. oblačenju, vođenju financija, pronalaženju željenog puta, ili prisjećanju gdje mu se nalaze stvari. Može biti oštećeno ispravno procjenjivanje i apstraktno mišljenje, prepoznavanje osoba, a u većine se uočava nedostatak spontanosti i inicijative. Kao prvi simptom, u oko 10% bolesnika mogu se javiti i izolirani poremećaj govora ili vremenska i prostorna dezorijentacija. Rezultat MMSE ( ‘Mini-Mental State Examination’) obično je između 18 i 26.

U drugom stadiju jasno je izražena progresija demencije. Govor i čitanje sve su lošiji, dok je sama artikulacija obično još sačuvana. Učenje, prepoznavanje najbliže okoline i rodbine, te pamćenje postaju sve slabiji, dok pamćenje davnih događaja ne mora biti u potpunosti izgubljeno. Rezultat MMSE je između 10 i 18. Još uvijek je dobro sačuvano proceduralno pamćenje, tj. sposobnost učenja novih motoričkih obrazaca. Zbog gubitka osjećaja o prostoru i vremenu, agitacija, agresivnost i nekooperativnost sve više napreduju, uslijed čega se mogu razviti i depresija, anksioznost i paranoidne reakcije. Česta je i pospanost po danu, te zbunjenost nastupanjem sumraka

U posljednjem, trećem stadiju, klinička je slika je u daljnjem pogoršanju. Rezultat MMSE je manji od 10. Deklarativno pamćenje je u potpunosti izgubljeno (i epizodičko i semantičko), a počinje se gubiti i proceduralno. Svakodnevne aktivnosti postaju nemoguće jer bolesnik više ne može hodati, žvakati, gutati, kontrolirati sfinktere, te postaje potpuno ovisan o skrbi drugih. Javljaju se motorički i drugi žarišni neurološki ispadi, a također raste i incidencija epileptičkih napadaja. Naposljetku nastupa pogoršanje na općem planu te smrt, obično od infekcije

Kada posjetiti liječnika

Što ranije kad pacijent ili okolina primijeti poremećaj u kratkotrajnom pamćenju koji se pogoršava. Zbog toga jer kad liječnik dijagnosticira demenciju, rano započeto liječenje može zaustaviti progresiju bolesti.

Za liječenje alzheimerove demencije je registrirano više lijekova koji djeluju na neurotransmitere. Neki povećavaju razinu enzima kolinesteraza kojim se povećava razina dostupnog acetilkolina, a drugi djeluju na NMDA-receptore i modulira učinke patološki povišenih toničkih razina glutamata.

Uz specifične lijekove upotrebljavaju se ovisno o kliničkoj slici i antidepresivi i antipsihotici.

Također se u slučaju deficita vitamina B12 i/ili folne kiseline daje nadomjesna terapija.

Priprema za razgovor s liječnikom

Započnite zakazivanjem sastanka sa svojim obiteljskim liječnikom. Ako vaš liječnik sumnja na demenciju, možete biti upućeni specijalistu neurologu na daljnju obradu koja uključuje neurološki pregled, kognitivno testiranje (idealno od strane kliničkog psihologa) i magnetsku rezonancu mozga.

Što možete učiniti

Promijeniti one čimbenike koji se mogu promijeniti a koji vjerojatno utječu na 35% svih demencija:

• Liječenje hipertenzije
  
• Smanjite pretilost – snižavanje tjelesne mase
• Liječenje depresije (naročito u starijoj dobi)
• Liječenje šećerne bolesti
• Redovita fizička aktivnost
• Prestanak pušenja
• Nemojte se socijalno izolirati
• Izbjegavanje konzumiranje alkohola
• Liječenje OSAS (sindrom opstruktivne apneje pri spavanju)