Zašto cijepiti djecu i sebe? - mitovi, zablude i istina

Uvod

U šumi različitih pa i lažnih i štetnih informacija građani (a posebno roditelji malodobne djece) ne mogu odabrati one točne koje bi im mogle pomoći u donošenju odluka o cijepljenju. Osobito je važno da se pri tome do njih probiju znanstveno utemeljene i ažurne informacije prilagođene njihovom znanju i iskustvu.

Cijepljenja su izmišljena i razvijena naporima tisuća liječnika i znanstvenika od 18. stoljeća da bi ljude zaštitila od bolesti od kojih nema lijeka. Mnoge su te bolesti same po sebi opasne i teške sa smrtnim ishodom (difterija, tetanus, hripavac, dječja paraliza, tuberkuloza, bolesti uzrokovane hemofilusom, hepatitis B) dok su druge uglavnom lakše bolesti (ospice, zaušnjaci, rubeola), no i te bolesti mogu imati vrlo teške i po život opasne komplikacije (encefalitis, meningitis).

Cijepljenja (imunizacije) su do sada iskorjenili velike boginje, praktički eliminirale ospice i dječju paralizu, te značajno smanjili poboljevanje i smrtnost zbog difterije, tetanusa, hripavca i drugih bolesti.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se godišnje u svijetu cijepljenjem spriječi više od 2 milijuna smrti djece!

Zašto neki roditelji odbijaju cijepiti svoju djecu?

Neki roditelji odbijaju cijepiti svoju djecu zbog različitih vjerskih ili sl. razloga ili zato jer im se čini da je cijepljenje štetna agresija na njihovo dijete. Neki vjeruju da korist od cijepljenja ne opravdava rizik vjerujući lažnim informacijama o rizicima cijepljenja koje ne podržava medicinska struka utemeljena na dokazima. Sve snažniji „antivakcinacijski“ pokreti ne samo da propagiraju nedokazane, a time i lažne tvrdnje o cjepivima, već sve više narušavaju vitalan odnos između liječnika i pacijenta tj. roditelja, osporavajući povjerenje u medicinsku struku. Tome su svakako doprinijeli i Internet tj. eksplozija informacija (pa i lažnih i štetnih) koje nije uvijek lako ignorirati, „senzacija gladno“ žuto novinarstvo, nekolicina „urotama opterećenih“ osoba sa zdravstvenim diplomama koji na žalost daju vjerodostojnost takvim pokretima („Evo vidite, pa čak i dr. Mudrić-Urotić je protiv cjepljenja!“), itd...

Niti jednom razumnom čovjeku kad se vozi u avionu ne bi palo na pamet zatražiti od pilota u zraku da malo preuzme komande, ili da pokuša sletjeti. Premda bi u tom trenutku takav bizaran čin ispunio ponosom njegovo malodobno dijete, ako bi zajedno letjeli. Ako bi mu pilot u nekom ludilu to i dozvolio, onda bi ga u tome spriječili sjuardese i drugi putnici jer bi on time ugrozio živote svih njih. Previše školovanja i treninga je potrebno da bi se vozio avion pun putnika. Slično puno škole i treninga je potrebno i liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima da bi mogli donositi odluke u interesu pacijenata tj. svih ljudi. Ovaj nezamislivi pokušaj vožnje aviona u zraku je vrlo sličan pokušaju da se ospori dokazano i opće prihvaćeno medicinsko znanje da su cjepiva korisna za djecu i ljude, da su do sada spasila miljune života i da vrlo rijetki rizici tj. štetne nuspojave (koje su sve do u detalja utvrđene) nisu dovoljan razlog za odbijanje cjepiva. Jedina razlika je ovdje što takav roditelj pokušava upravljati s avionom u zraku u kojemu leti njegovo dijete, putem daljinskih komandi sa zemlje. Jer on je cijepljen a dijete još nije. I drugo, i ostali putnici tj. djeca u tom avionu su ugroženi, jer „necijepljeno“ dijete ili više njih, s vremenom mogu ozbiljno ugroziti i njihovo zdravlje u slučaju da se već zaboravljene i gotovo iskorijenjene bolesti zbog „ne-cijepljenja“ opet vrate i počnu ubijati.

Koje su najpopularnije zablude i laži u vezi cjepiva

1. Bolesti su nestale zbog bolje higijene i sanitarnih uvijeta a ne zbog cjepiva = laž!

Poboljšanja u okolišu i sanitarnim uvijetima su sigurno imali veliki utjecaj na cjelokupno zdravlje i zarazne bolest, ali su te promjene dolazile postupno tijekom nekoliko desetljeća. S druge strane događao se ogroman pad učestalosti svake bolesti već dvije do tri godine nakon uvođenja cjepiva.

2. Većina ljudi koji su dobili bolest su bili cijepljeni = laž!

To je doista točno ali samo u vrijeme izbijanja epidemija određenih bolesti pogotovo u razvijenim zemljama gdje je nerijetko i 100% djece zaštićeno cjepivom. Naime, budući da nema cjepiva koje je 100% učinkovito, određeni postotak cijepljenih osoba će se ipak zaraziti. I njihov broj je ponekad veći od broja zaraženih necijepljenih osoba, jer samo vrlo mali postotak populacije nije cijepljen! Po protivnicima cijepljenja znači: bolje je da se 100% ljudi ne cijepi pa da svi dobiju bolest nego se cijepiti i podnijeti očekivani rizik od samo 1-2% cijepljenih osoba koje ne reagiraju na cjepivo. Ili, još gore i sebičnije – neka se se svi cjepe i time iskorjene tu bolest a moje dijete neće pa neće ni oboliti od nje!

3. Cjepiva mogu izazvati mnoge štetne nuspojave, pa čak i smrt = laž!

Cjepiva mogu uzrokovati manje nuspojave, uključujući bol i groznicu, ali su one izrazito rijetke. Ako usporedimo učestalost i ozbiljnost nuspojava s učestalošću i težinom bolesti protiv koje se cjepi, korist je nemjerljiva. Omjer rizika između nekih bolesti i cjepiva, npr.:

Ospice (Morbili), rubeola i zaušnjaci (Parotitis)

• Jedna od komplikacija ospica – upala pluća, rizik od smrti =1: 3000, nasuprot alergijske reakcije zbog cjepiva =1: 1.000.000;
• Jedna od komplikacija zaušnjaka – encefalitis (upala mozga) =1: 300, nasuprot rizika za encefalitis zbog cjepiva = 1: 1.000.000;
• Rubeola prirođeni sindrom (teški prirođeni defekti) rizik =1: 4 (svako četvrto) novorođenče od majke zaraženoj rubeolom;

Difterija, tetanus i hripavac (pertusis)

• Rizik od smrti kod difterije =1:20 nasuprot rizika cjepiva – sindrom „produljenog plača“ i potpuni oporavak =1: 100;
• Rizik od smrti kod tetanusa =1:30 nasuprot rizika cjepiva – konvulzije i potpuni oporavak =1: 1750;
• Rizik od upale mozga kod hripavca =1:20 nasuprot rizika cjepiva – upala mozga =1:1.000.000

4. Davanje više od jednog cjepiva u isto vrijeme povećava rizik od štetnih nuspojava i može preopteretiti imuni sustav = laž!

Djeca su svakodnevno izložena bezbrojnim stranim antigenima (tvar, najčešće protein koja u tijelu izaziva imuni odgovor - reakciju), bilo udisanjem iz okoliša ili stavljanjem u usta. Zbog toga je očigledno da minimalan broj antigena sadržanih u dječjim cjepivima ne može predstavljati znatan dodatni teret za imunološki sustav koji bi ga eventualno mogao učiniti manje efikasnim.

5. U Hrvatskoj se cjepi više nego u drugim razvijenim zemljama = laž!

• Hrvatska je zemlja u kojoj se redovito i po potrebi cjepi najmanji udio stanovništva u odnosu na sve druge države u EU!!! Najdrastičnija razlika je u cijepljenju protiv pneumokoka (teške i potencijalno smrtononosne bolesti koja osobito pogađa malu djecu i starije), protiv čega se redovito cjepi u 25 zemalja (u svim osim u Hrvatskoj, Malti i Estoniji). Nešto manje drastična razlika je u cjepljenju protiv: meningokoka (15 država cjepi a 13 ne cjepi), gripe i prije 65. godine (15 država cjepi a 13 ne cjepi), vodenih kozica (12 država cjepi a 16 ne cjepi), rota virus (12 država cjepi a 16 ne cjepi), itd...
• U Hrvatskoj se sustavno cijepi više od 50 godina. Provedbom programa obveznog cijepljenja postignuta je eliminacija difterije (posljednji oboljeli 1974.g.) i dječje paralize (poliomijelitisa) (posljednji oboljeli 1989.g.). Od početka kontinuiranog cijepljenja smanjio se broj oboljelih od tuberkuloze za 94%, tetanusa za 98%, ospica (morbila) i rubeole za >90%, a zaušnjaka (mumpsa) i hripavca (pertusisa) za 99%.
• Godine 1980., prije masivnog cjepljenja protiv ospica širom svjeta svake godine je umiralo čak 2.6 milijuna ljudi zbog ospica. U 2012. godini, još uvijek je umrlo 122 000 ljudi, uglavnom djece. Često se pogrešno misli da su ospice bezopasna bolest. To se vjerojatno događa zbog uspjeha cijepljenja jer se ljudi više ne sreću s ospicama i s njenim teškim posljedicama. Isto vrijedi i za druge gotovo iskorijenjene bolesti (dječja paraliza, difterija, tetanus, itd)

6. Cjepiva uzrokuju autizam = laž!

Autizam je neurološki poremećaj koji se manifestira u prvim godinama života i označava nedostatak uobičajenih socijalnih vještina i ponašanja. Broj dijagnoza je 1990-tih značajno porastao, od otprilike 1-3 slučaja do 15-ak slučajeva na 10 000 djece. U istom periodu porasla je i rutinska široka primjena cjepiva kod djece. Stoga se kod nekih stvorila sumnja da su upravo cjepiva ili nešto u njima kriva za epidemiju autizma. Žuto novinarstvo, opća glad za urotama, mržnja prema bogatim farmaceutskim koporacijama, sumnja u svemoguće doktore i slično, učinili su tu teoriju toliko popularnom da je postalo izuzetno važno pronaći prave odgovore na ta pitanja. I stoga danas pouzdano znamo, nakon tisuća istraživačkih radova i stotina tisuća djece uključene u ispitivanja: - da niti cjepivo protiv ospice/rubeola/hripavac (MoRuPar) niti timerosal (sastavni dio mnogih cjepiva), niti neka druga cjepiva – ne izazivaju autizam!

Povjest zablude o autizmu:

1998.g. znanstvenik Andrew Wakefield je s nekoliko drugih kolega objavio studiju u prestižnom medicinskom časopisu Lancet u kojoj je predstavio svoju teoriju o postojanju veze između cjepiva MoRuPar i autizma. Iako je studija bila dosta kratka, a svi rezultati preliminarni, izazvala je pravu medijsku buru i veliku zabrinutost roditelja u cijelom svijetu.

Vrlo brzo se krenulo u detaljnije proučavanje veze između MoRuPar cjepiva i autizma. Kad su se počeli objavljivati rezultati ovih istraživanja postalo je sve jasnije da takva veza ne postoji. Jedno je istraživanje pokazalo da nema razlike u postotku dijagnosticiranja autizma prije i nakon cijepljenja, druga je pokazala da nema razlike kod djece koja su cijepljena i djece koja nisu cijepljena, u Japanu nije došlo do smanjenja broja dijagnoza autizma ni nakon povlačenja MoRuPar cjepiva itd., itd…

Osim toga, svjetski priznati ekspert za reakcije lančanih polimeraza (ključnih za detektiranje RNA) S. Bustin, je u međuvremenu potvrdio da je laboratorij u kojem je Wakefieldistraživao bio kontaminiran virusom ospica.

2004. desetorica koautora te originalne sporne studije povuklo je svoju podršku teoriji, a isto je učinio i časopis Lancet. Naknadno je otkriveno da je A. Wakefield u vrijeme objave rezultata provodio istraživanja za grupu roditelja djece sa poremećajem iz autističnog spektra u cilju podizanja tužbi protiv proizvođača cjepiva. Osim toga, otkriveno je i da je Wakefild zatražio patentiranje svojih vlastitih zamjenskih MoRuPar cjepiva kao i patentiranje vlastite terapije za taj navodni cijepljenjem izazvan poremećaj probave(?!). To je sve očigledan primjer sukoba interesa, njemu je u interesu bilo stvaranje sumnje u cjepivo što mu je moglo osigurati i profit od sudskih tužbi i prodaje vlastitih proizvoda. Protiv njega je pokrenut i sudski procesu UK.

Nakon znanstvene „smrti“ teorije ospica iz MoRuPar cjepiva, pažnja se uskoro prebacila na timerosal, konzervans na bazi žive koji se nalazi u nekim cjepivima, mada ne i u MoRuPar cjepivu. I za njega je naravno dokazano u bronjim studijama da ne uzrokuje ni autizam niti druge bolesti.